Kompresivni sindromi

Kompresivni sindrom ili kompresijska neuropatija je stanje uzrokovano direktnim pritiskom okolnog tkiva na živac. U simptome uključujemo trnce, ukočenost, osječaj prečenja, osjetljivost, obamrlost dijela tijela, probadajuću, žareću ili trgajuću bol na mjestu nadražaja živca te tupu bol uzduž živca i slabost mišića.

Simptomi se javljaju samo na određenom dijelu tijela, ovisno o tome koji je živac zahvaćen. Uzrok senzacija je vanjski pritisak na krvne žile oko živca što smanjuje njegovu ospkrbu krvlju. Najčešći kompresivni sindromi u čovjeka vezani su za kralježnicu, a mogu biti posljedica hernije diska, stenoze spinalnog kanala, problema fasetnih zglobova i ostalih degenerativnih promjena koje dovode do pritiska koštanog ili mekog tkiva na živce.

Osim navedenog postoje i perferni kompresivni sindromi u što ubrajamo sindrom karpalnog, kubitalnog i radijalnog kanala, a javljaju se prilikom sjedenja s jednom rukom preko leđa stolice (radijalni živac), čestog naslanjanja laktova na stol (ulnarni živac) ili nepravilno postavljenog gipsa na nozi (peronealni živac).

Išijas, najčešći oblik križobolje, nastaje pritiskom intervertebralnog diska na živac ili različitim deformitetima kralježaka koji potom pritišću izlazište spinalnih živaca na kralježnici te dolazi do pojave karakterističnih bolova. Dio pacijentovog tijela također može uzrokovati pritisak kao što su tumori, ciste i hematomi.

Terapija se ponaprije fokusira na uklanjanje ishodišnog uzroka. Na prijmjer, ako je uzrok kompresije povećanje tjelesne mase tada je najprikladnija terapija gubitak tjelesne težine, a kompresivna neuropatija u trudnoći se povlači nakon poroda. Liječenje može biti medikamentozno, vježbanjem i rehabilitacijom ili kirurško, a određuje ga liječnik ovisno o težini simptoma te općem stanju pacijenta i prognozi bolesti.