Ozljede ligamentarnog sustava koljena

Nestabilnost koljenoga zgloba promatra se u dvije ravnine u smislu patološkog pomaka prema natrag i prema naprijed(sagitalna ravnina) zatim u smislu patološkog pomaka potkoljenice u stranu (abdukcija i adukcija – frontalna ravnina) te rotatorna nestabilnost koljena (horizontalna ravnina). Ovakve nestabilnosti plod su izoliranih ili kombiniranih ozljeda ligamentarnog aparata koljenog zgloba. Ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta najčešća je ozljeda ligamentarnog aparata koljena, a nastaje prekomjernom abdukcijom potkoljenice pri ekstendiranom koljenu ili pri rotaciji u koljenu uz laganu fleksiju i abdukciju potkoljenice. Ovakve ozljede događaju se najčešće pri raznim sportskim aktivnostima, a ukoliko se pravovremeno liječe mogu se postići dobri rezultati konzervativnom terapijom.

Ozljede prednjeg križnog ligamenta vrlo su česte, a nastaju najčešće u mlađe i aktivne populacije tijekom intenzivne sportske aktivnosti. Najčešće nastaju pri igranju nogometa i skijanju te često u kombinaciji sa ozljedom medijalnog kolateralnog ligamenta i ozljedom meniska. Nastaju zbog nagle i jake hiperekstenzije i rotacije koljena ili pri izravnom udarcu u kondile femura pri flektiranom koljenu. Ruptura prednjeg križnog ligamenta najčešće je operativno liječena ozljeda ligamentarnog aparata koljena. Od iznimnog je značaja pravodobno i ispravno liječenje ovakve ozljede u mlađe populacije s obzirom da nestabilnost koljena koja nstaje nakon ovakve ozljede dodatno ozljeđuje hrskavicu i meniske u koljenu.

Ozljeda stražnjeg križnog likamenta rijeđa je, ali ne manje bitna ozljeda s obzirom da je to najznačajnija anatomska struktura za stabilnost koljena i najjači ligament koljena. Ozljeda je često udružena s ozljedom stražnjeg dijela zglobne čahure, a nastaje kada pri flektiranom (savijenom) koljenu sila djeluje na kondile tibije od sprijeda prema straga kao što je to slučaj pri ozljedi koljena u automobilskim nesrećama udarom koljena u komandnu ploču. Ovakva povreda također se često liječi operativno rekonstrukcijom stražnjeg križnog ligamenta kako bi se poboljšala stabilnost koljena. Ozljede lateralnog kolateralnog ligamenta su rjeđe te je njihova važnost u održavanju stabilnosti zgloba manja i nije toliko podožan ozljedama s obzirom da ga zaštićuju hvatišta mišića.

Kod određivanja ozljede ligamentarnog aparata koljena bitno je precizno odrediti dijagnozu te stupanj povrede odnosno dali je došlo samo do istegnuća (distenzija), djelomičnog prekida (parcijalna ruptura) ili potpunog prekida(totalna ruptura) kako bi se i pravilno odredilo liječenje. Uz pomoć specifičnih testova točno određujemo koji je ligament ozlijeđen i u kojoj mjeri te se donosi odluka dali će liječenje biti operativno ili konzervativno. Magnetksa rezonanca (MR) koljena daje nam precizan uvid u unutarnje strukture koljena te je danas zlatni standard u potvrdi dijagnoze te planiranju operativnog liječenja.